dopustiti (dopùstiti)

fin 62

1

dopustiti (dopùstiti)   1

≈

ne suprotstaviti se, podnijeti

-frame:	AGT	obl		PAT	obl		REC	typ
		0_or_1			sub-da			3

-example: Đuka je dopustio propalici da svaki dan dolazi u kuću
-class: allow/admit/adopt

2

dopustiti (dopùstiti)   2

≈

dati suglasnost podređenom zaposleniku; odobriti

-frame:	AGT	obl		PAT	obl
		0_or_1			4

-example: Obuljen je dopustio stanku od pola sata
-class: allow/admit/adopt

3

dopustiti (dopùstiti)   3

≈

riječ kojom se pristojno u građanskom ophođenju izražava želja da onaj kojem se obraća dade malo mjesta za prolaz, da dopusti da mu se pomogne (idiom)

-frame:

-example: dopustite