Stjecanje općih znanja o starim i suvremenim turkijskim narodima, kulturama i jezicima. Dobivena znanja uvode studente u turski i turkijski kulturnopovijesni kontekst i podloga su daljnjem obrazovanju u području turkologije.
Stjecanje općih znanja o starim i suvremenim turkijskim narodima, kulturama i jezicima. Dobivena znanja uvode studente u turski i turkijski kulturnopovijesni kontekst i podloga su daljnjem obrazovanju u području turkologije.
1. Klasificirati i opisati glavna obilježja starih i suvremenih turkijskih naroda. 2. Klasificirati stare i suvremene turkijske jezike i nabrojati najvažnije jezične spomenike starih turkijskih naroda. 3. Povezati migracije i geografsku rasprostranjenost turkijskih naroda s njihovim povijesnim razvojem. 4. Objasniti odnos suvremenih Turaka i turskog jezika prema ostalim turkijskim narodima i jezicima. 5. Opisati povijest turkoloških studija i navesti njihova glavna postignuća i istraživačke perspektive.
1. O granama (grupama) turkijskih naroda i jezika. Osvrt na altajsku hipotezu. 2. Stari turkijski narodi i jezici: Huni i Avari, Prvi i Drugi Kaganat. 3. Stari turkijski narodi i jezici: Ujguri 4. Stari turkijski narodi i jezici: Karahanidi i Hazari, Bulgari 5. Utjecaj na stari turkijski svijet i početak formiranja suvremenih turkijskih naroda: Mongoli 6. Manji stari turkijski narodi: Uzi, Pečenezi, Kumani 7. Jezične probe 8. Rekapitulacija, rasprave i doprinosi 9. Suvremeni turkijski narodi i jezici: pregled geografsko-politički bitnih pojmova 10. Suvremeni turkijski narodi i jezici: Turkijski narodi u SSSR-u. Povijest rusko-turkijskih kontakata 11. Kipčaci: Kazasi, Kirgizi, Tatari 12. Kipčaci: Karakalpaci, Karačaj-Balkari. Osvrt na Kavkaz 13. Karluci: Uzbeci i Ujguri 14. Rekapitulacija, rasprave i doprinosi 15. Zajednički jezik i pismo: je li ostvarivo? Pripreme za ispit.
1. Menges, Karl H. (1995), The Turkic Languages and Peoples: An Introduction to Turkic Studies, 2nd revised edition. Wiesbaden: Harrassowitz.
2. Róna-Tas, A. (1991.), An Introduction to Turkology, Szeged.
Student je obavezan redovito pohađati predavanja, sudjelovati u nastavi i ispunjavati zadatke u zadanim rokovima (pisanje seminarskog eseja, usmena prezentacija na satu). Student može neopravdano izostati s nastave najviše tri puta u semestru.