U kolegiju se proučavaju kozmološki nauci koji su se razvili u ranih Grka, napose u Anaksimandra, Heraklita i Parmenida, te u Platona i Aristotela. Platonovska kozmologija je velika cjelina kojoj će se posvetiti ovaj kolegij kroz studij odabranih dijelova spisa Timej. Nakon Platona seminar se okreće Aristotelovoj kozmologiji, koja se studira na odabranim poglavljima iz triju spisa: Fizika, O nastajanju i nestajanju i O nebu. Nakon kraćeg osvrta na stoičku i novoplatoničku kozmologiju kolegij prelazi na povijest novovjeke kozmologije, unutar koje težište stavlja na klasičnu njemačku filozofiju prirode, napose na Schellingovu i Hegelovu filozofiju prirode. Na koncu cilj je kolegija upoznati studente s višeslojnošću i povijesnom mijenom pojma svijeta, vremena, prostora, tvari, života i ostalih temeljnih kozmologijskih pojmova, kao i na povijesnu mijenu samoga pojma kozmologije, osobito na odnos starovjeke filozofijske kozmologije i novovjeke filozofije prirode, te na razliku između filozofijske kozmologije i od nje osamostaljene pozitivno-znanstvene kozmologije kao očitovanja modernog fizikalizma.

seminari; radionice; vježbe; samostalni zadaci

pregled seminarskih radova i konzultacije između nastavnika i studenata o seminarskim radovima; praćenje seminarskog izlaganja; praćenje pripremljenosti studenata za seminar kroz tumačenje teksta, raspravu i razgovor pod vodstvom nastavnika