Cilj kolegija je da se kod govornika stvori kultura argumentiranog iznošenja tvrdnji i argumentiranog zastupanja teze u polemikama. Također, cilj je usvajanje osnova argumentacijske teorije te vještine analize i evaluacije argumentacije u javnome govoru. Krajnji cilj je da studenti usvoje znanja i vještine podučavanja vještinama argumentacije.

1. a) Određenje argumentacije; definicije, različiti pristupi argumentaciji, razlika retorike i dijalektike. Upoznavanje s najvažnijim teoretičarima argumentacije, njihovim međusobnim razlikama i sličnostima (Aristotel, Toulmin, Perelman, Walton, van Eemeren, Škarić), b) Povijesni razvoj argumentacije (vjerojatnost, kairos, ethos, pathos, logos)
2. Pragmadijalektički pristup argumentaciji – prednosti i nedostaci b) vježbe: empirijska provjera pragmadijalektičkog pristupa – analiza argumentacije u diskusiji
3. a) Logički pristup argumentaciji - Razlika silogizma i entimema. Razlika argumentacije i uvjeravanja. Vježbe: uvježbavanje silogističkog zaključivanja b) Argumentacija sa stajališta neformalne logike – RSA vrednovanje argumenata
4. a) Potpore argumentima (očitosti i umovanja), b) vježbe: prepoznavanje argumenata na primjerima javnih govora
5. a) Argumentacija vrijednosnih tvrdnji b) Analiza argumentacije u umjetničkom diskursu (na primjerima književnih, filmskih, kazališnih i glazbenih kritika)
6. a) Argumentacija činjeničnih i političkih tvrdnji b) Analiza argumentacije u političkom diskursu (na primjerima političkih novinskih kolumni i političkih govora)
7. a) Argumentacija uzročno-posljedičnih tvrdnji b) Analiza argumentacije korištenjem Millovih metoda
8. a) Argumentacija toposima – upoznavanje s topikom od Aristotela i Progymnasmate preko Vivegha do Perelmana i teoretičara argumentacije 21. stoljeća (Keinpointer, Zompetti, Wodak, Walton...) b) Analiza epideiktičkih govora
9. a) Upoznavanje s Toulminovim pristupom argumentaciji i njegovim modelom argumenta b) Uvježbavanje argumentacije prema Toulminovom modelu
10. Perelmanov pristup argumentaciji, odnos argumentacije i publike, kvazi-logički argumenti i argumenti zasnovani na strukturi stvarnosti, odnos emocija i argumentacije
11. a) Pogreške u argumentaciji – pogreške diverzije i irelevantnosti b) analiza političkih emisija polemičkog karaktera
12. ) Pogreške u argumentaciji – pogreške generalizacije i ad argumenti, b) analiza javnoga diskursa – razlikovanje stvarnih pogrešaka i legitimnih argumenata
13. a) Multimodalna argumentacija – 4 tipa argumentacijskih modaliteta prema Gilbertu, odnos emocija i argumentacije, b) analiza argumentacije u svakodnevnom diskursu (primjeri stvarnih studentskih rasprava)
14. ) Multimodalna i vizualna argumentacija - pobornici i protivnici, b) analiza argumentacije u medijima i rekonstrukcija vizualnih argumenata
15. Analiza argumentativnog diskursa – prepoznavanje pogrešaka u argumentaciji, razlikovanje jakih od slabih argumenata i njihovo imenovanje, konačna evaluacija argumentacije određenog govora (svaki student na primjeru jednog govornika)

1. prepoznavanje i imenovanje različitih vrsta argumenata
2. prepoznavanje i imenovanje različitih vrsta argumentacijskih pogrešaka
3. razlikovanje i procjena različitih pristupa argumentaciji (retorički, logički, pragmadijalektički, multimodalni)
4. kritička analiza argumentacije u javnome govoru
5. evaluacija argumentacije u različitim diskursima (politički, znanstveni, religijski, umjetnički)
6. osmišljavanje i vođenje tečaja argumentacije
7. kreiranje vježbi za uvježbavanje argumentacije

Predavanje, analiza i komentiranje, demonstriranje

Praćenje analize govora, komentiranje rezultata analize, analiziranje govora u seminarskom radu, kritički pristup i diskusija o stručnim temama koje se izlažu putem referata. Dolasci na nastavu – 10% Referat – 10% Seminarski rad – 30% Pismeni ispit – 50%

1. Aristotel (1989). Retorika. Zagreb: Naprijed.
2. Fahenstock, J., Secor, M. (1990). A Rhetoric of Argument. New York: McGraw-Hill Publishing Company.
3. Freeley, Austin J. (1996). Argumentation and Debate. International Thomson Publishing Comp.
4. Perelman, C. i Olbrechts-Tyteca, L. (1969). The New Rhetoric: A Treatise on Argumentation. Notre Dame-London: University of Notre Dame Press.
5. Škarić, I. (2011). Argumentacija. Zagreb: Nakladni zavod Globus.
6. Tindale, C. (2007). Fallacies and Argument Appraisal. Cambridge: Cambridge University Press.
7. Toulmin, S. E. (1969). The Uses of Argument. Cambridge University Press.
8. Walton, D. (2006). Fundamentals of Critical Argumentation. Cambridge: Cambridge University Press.

1. Aristotle (1991). On rhetoric: A theory of civic discourse. George A. Kennedy (Ed. and Trans.) New York: Oxford University Press, Inc.
2. Copi, I., Cohen, C. (1990). Introduction to Logic. New York: Macmillan.
3. Eemeren, F. H. van et al. (1996). Fundamentals of Argumentation Theory. A Handbook of Historical Backgrounds and Contemporary Developments, Lawrence Erlbaum, Mahwah, NJ.
4. Eemeren, F. H. van; R. Grootendorst (1992). Argumentation, Communication, and Fallacies. A Pragma-Dialectical Perspective. Lawrence Erlbaum Associates, Hillsdale, NJ
5. Groarke, L., Tindale, Ch. (2013). Good Reasoning Matters! A Constructive Approach to Critical Thinking. (5th Ed.) Oxford University Press, Ontario.
6. Hansen, H., Pitno, R. (ed.) (1995). Fallacies: Classical and Contemporary Readings. Pennsylvania: Pennsylvania University Park.
7. Petrović, G. (2005). Logika. Zagreb: Element.
8. Reboul, O. (1991). Introduction to rhetoric. Theory and practice. Paris: Presses Universitaires de France
9. Tindale, Ch. W. (1999). Acts of Arguing. A Rhetorical Model of Argument. State University od New York Press.
10. Tindale, Ch. W. (2004). Rhetorical Argumentation: Principles of Theory and Practice. Thousand Oaks, Calif.: Sage.
11. Schopenhauer, A. (2002). Eristička dijalektika. Split: Marijan tisak.
12. Walton, D. (2007). Media Argumentation: Dialectic, Persuasion, and Rhetoric. Cambridge: Cambridge University Press.
13. Walton, D. (1989). Informal Logic: A handbook for critical argumentation. Cambridge: Cambridge University Press.
14. Walton, D. (2004). Relevance in Argumentation. London: LEA Publishers.
15. Weston, A. (1992). A rulebook for Arguments. Indianapolis / Cambridge: Hackett Publishing Company.

1. Fonetika, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij

   • smjer Govorništvo, 1. semestar

1. Fonetika, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij

   • smjer Rehabilitacija slušanja i govora, 1., 3. semestar
   • Znanstveno usmjerenje fonetike, 1., 3. semestar