Usvajanje temeljnih teorijskih spoznaja o pedagoškome savjetovanju; razvijanje temeljnih vještina individualnoga i grupnoga (pedagoškoga) savjetovanja u odgojno-obrazovnoj ustanovi.

1. Uvod u kolegij i dogovor o načinu rada u kolegiju; Odabir tema za istraživanje i izlaganje.
2. Povijest razvoja pedagoško-savjetodavne djelatnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj; Pojmovno-terminološka razgraničenja.
3. Savjetovanje u pedagogiji; Četiri konstitutivna elementa procesa pedagoškoga savjetovanja.
4. Tri „stupa temeljca“ pedagoškoga savjetovanja: 1. Pedagoško razumijevanje, 2. Pedagoški takt ili savjetodavni habitus, i 3. Pedagoški odnos.
5. Dispozicije za pedagoško savjetovanje: refleksivnost, autentičnost, empatičnost, etičnost.
6. Interakcija, komunikacija i savjetovanje: kvadratni model međuljudske komunikacije F. Schulza von Thuna.
7. Temeljne neverbalne i verbalne vještine u savjetovanju.
8. Napredne vještine u savjetovanju.
9. Faze i procesi u pedagoškome savjetovanju.
10. Pedagoško savjetovanje s djecom i mladima u odgojno-obrazovnim ustanovama.
11. Pedagoško razumijevanje učenikove 'krize': simulacija savjetovanja na primjerima iz prakse.
12. Pedagoško savjetovanje u odgojno-obrazovnoj ustanovi: gostujuće predavanje.
13. Završavanje i evaluacija savjetovanja; Etika u pedagoškome savjetovanju.
14. Pedagoško savjetovanje u kontekstu pluralizma identiteta, iskustava i kultura.
15. Ja, pedagoški savjetnik: pogled u budućnost; Evaluacija rada u kolegiju.

1. Razlikovati pedagoško savjetovanje od psihoterapijskoga.
2. Interpretirati teorijska polazišta i pristupe pedagoškome savjetovanju.
3. Prepoznati razlike između individualnoga i grupnog pedagoškog savjetovanja.
4. Identificirati uzroke problema učenika.
5. Upotrijebiti različite metode i tehnike pedagoškoga savjetodavnog rada u cilju pomaganja djeci i odraslima u rješavanju problema.
6. Primijeniti nedirektivni pristup u savjetovanju.
7. Organizirati i primijeniti različite načine profesionalnoga informiranja i savjetovanja učenika.
8. Razviti odgovornost u pridržavanju etičkih načela u savjetodavnome radu.
9. Prepoznati ulogu pedagoga u pedagoškome savjetovanju i profesionalnoj orijentaciji.

Predavanja; seminari; radionice; samostalni zadaci; supervizijski rad; gostujuća nastava.

Rad u seminaru: 6 bodova; Pismeni ispit znanja: 15 bodova; Konačna ocjena: 11, 12, 13 bodova = dovoljan (2), 14, 15, 16, 17 bodova = dobar (3), 18, 19 bodova = vrlo dobar (4), 20, 21 bod = izvrstan (5).

1. Bemak, F., Chi-Ying Chung, R. (2005), Advocacy as a Critical Role for Urban School Counselors: Working Toward Equity and Social Justice. Professional School Counseling, 8(3), 196-202.
2. Smith, L. C. (2015), Queering Multicultural Competence in Counseling. U: Goodman, R. D., Gorski, P. C. (ur.), Decolonizing “Multicultural“ Counseling Through Social Justice. New York: Springer, 23-39.
3. Schulz von Thun, F. (2001), Kako međusobno razgovaramo 1: Smetnje i razjašnjenja. Zagreb: Erudita. (Dio A: str. 11 – 81).
4. Hechler, O. (2012), Pedagoško savjetovanje: Teorija i praksa odgojnog sredstva. Zagreb: Erudita.

1. Gladding, S. T. (2000), Counseling: A Comprehensive Profession. New Jersey: Merrill.
2. Palekčić, M. (1999), Pedagoški takt – fundamentalni pedagoški pojam. U: Rosić, V. (ur.) Nastavnik – čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, 116-125.
3. Janković, J. (1997), Savjetovanje: nedirektivni pristup. Zagreb: Alinea.
4. Hackney, H. L., Cormier, S. (2012), Savjetovatelj – stručnjak: Procesni vodič kroz pomaganje. Jastrebarsko: Naklada Slap.
5. Zuković, S. (2017), Savjetodavni rad u institucijama vaspitanja i obrazovanja: teorijski i praktični aspekti. Novi Sad: Filozofski fakultet Novi Sad.
6. Resman, M. (2000), Savjetodavni rad u vrtiću i školi. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor.

1. Pedagogija, sveučilišni diplomski jednopredmetni studij, 4. semestar