Prikazati i obrazložiti ideje protagonista Bečke škole povijesti umjetnosti i njihovo konkretno bavljenje kulturnim dobrima u hrvatskim zemljama.

1. Uvodno predavanje, pregled kolegija
2. Pregled povijesti povijesti umjetnosti
3. Pregled povijesti austrijske službe za zaštitu spomenika
4. Joseph Daniel Böhm i njegov krug
5. Gustav Heider, Rudolf Eitelberger, bečki historicizam, Alois Hauser u Istri i Dalmaciji
6. Karl Weiß: Der Dom zu Agram, Rudolf Eitelberger: Srednjovjekovni spomenici Austrijske carevine, Eufrazijana; Srednjovjekovni umjetnički spomenici u Dalmaciji
7. Bečka škola povijest umjetnosti: Sickelova metoda, Morellijeva metoda; Eduard Sacken, Moritz Thausing, Giovanni Morelli, Theodor Sickel, Franz Wickhoff
8. Alois Riegl kao povjesničar umjetnosti i teoretičar konzervatorstva
9. Alois Riegl: Zadarska katedrala, Dioklecijanova palača, porečka Eufrazijana
10. Max Dvořák: kao povjesničar umjetnosti, preuzimanje i razvoj Rieglovih ideja, umjetnička topografija, reorganizacija službe zaštite, Katekizam zaštite spomenika, Buvinine vratnice
11. Max Dvořák i Dalmacija: Restaurierungsfragen Spalato 1909. i Akcija Središnjeg povjerenstva za promociju Dalmacije 1909.
12. Max Dvořák i Dalmacija: Lorenzo Lotto, Studijsko putovanje u Dalmaciju 1910., Šibenska katedrala: Hans Folnesics, Dagobert Frey, trogirska katedrala: Oswald Kutschera. Ljubo Karaman: splitska romanika
13. Pregled bečke škole povijesti umjetnosti nakon 1918. i Josef Strzygowski
14. Hrvatski povjesničari umjetnosti i konzervatori pod utjecajem Bečke škole povijesti umjetnosti: Ljubo Karaman, Gjuro Szabo i Anđela Horvat
15. Zaključno predavanje

1. Nabrojiti protagoniste Bečke škole povijesti umjetnosti, obrazložiti njihove ideje i konkretno bavljenje kulturnim dobrima u hrvatskim zemljama
2. Koristiti temeljnu stručnu terminologiju.
3. Prikupiti relevantne podatke iz literature i izvora primjenjujući adekvatne metode i tehnike.
4. Prepoznati temeljne metodološke postupke iz povijesti konzervatorskog i restauratorskog djelovanja na nepokretnoj baštini.

1. Kultermann, Udo (preveo Milan Pelc), Povijest povijesti umjetnosti, Art magazin Kontura, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002., str. 23-25 (Vasari), 43-45 (Diderot), 47-48 (Lanzi), 62-67 (Winckelmann), 77-81 (Cicognara i Goethe), 94-95 (Seroux d'Agincourt i francuski romantizam), 100-107 (Berlinska škola), 119-123 (Morellijeva metoda), 170-185 (Bečka škola).
2. Knežević, Snješka (ur.), Bečka škola povijesti umjetnosti, Barbat, Zagreb, 1999. 3-21 (Riegl), 185-204 (Dvořák), 323-391 (Schlosser), 405-426 (Ivančević).
3. ĆORIĆ, Franko, ŠPIKIĆ, Marko, Izvješće Aloisa Riegla o Dioklecijanovoj palači iz 1903. godine, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 42 (2011), Split, 387-416.
4. ĆORIĆ, Franko, Max Dvořák: Restauratorska pitanja – Split; Ključni tekst za afirmaciju slojevitosti kao temeljne vrijednosti splitske gradske jegre, Kultura baština, 38/2012, Društvo prijatelja kulturne baštine, Split, 141-162.
5. Powerpoint prezentacije

1. EITELBERGER, Rudolph, Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens, 1884. 2010., Leykam International, Zagreb;

1. Povijest umjetnosti, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 3., 5. semestar

• Preddiplomski studij: Zimski semestar