Nakon skromnih početaka u 13. i 14. stoljeću, kad je na sjeveru Italije bio od interesa tek uskom krugu učenih ljudi, humanistički (ili renesansni) pokret je tijekom 15. stoljeća postao dominantnim kulturnim pokretom diljem cijele kršćanske Europe. Humanisti, nositelji pokreta, zazivali su odbacivanje ‘mračne’ ’srednjovjekovne’ kulture i obnovu antičke civilizacije. To je prije svega podrazumijevalo obnovu obrazovanja i književnosti na klasičnom latinskom jeziku, ali obnova klasičnog obrazovanja trebala je dovesti i do obnove drugih aspekata antičke civilizacije, uključujući arhitekturu i umjetnost. Dalmacija je, zbog geografske blizine i ekonomskih veza s Italijom, ali i mletačkog osvajanja 1409–1420, postala jednom od prvih regija u kojoj se stvorila kritična masa lokalnih sljedbenika pokreta. Iako je među humanistima bilo ljudi iz Crkve, to je vrijeme kad se po prvi put u hrvatskoj povijesti uzdigao širi sloj intelektualaca svjetovnjaka. Cilj je kolegija upoznati studente s humanističkim pokretom kao kulturnim fenomenom, ulogom koju je igrao u društveno-političkom životu dalmatinskih komuna tijekom dugog 15. stoljeća (oko 1410–oko 1530) te glavnim temama koje su interesirale lokalne humaniste. Kolegij se prvenstveno bavi venecijanskom Dalmacijom te u nešto manjoj mjeri Dubrovnikom, kao središtima pokreta na istočnoj jadranskoj obali, no obradit će se i pitanje širenja pokreta zaleđem, na područjima pod vlašću hrvatskih velikaša i u Slavoniji.
