ECTS Informacijski paket za akademsku godinu 2020. / 2021.

Romanski jezici i vulgarni latinitet

 

Naziv
Romanski jezici i vulgarni latinitet
Organizacijska jedinica
Odsjek za romanistiku - Španjolski
ECTS bodovi
5
Šifra
117805
Semestri izvođenja
zimski
Nastavnici
Satnica
Predavanja
30
Seminar
15
Kolegij je preduvjet za upis ili polaganje
Kolegij je potrebno položiti za

Cilj
Upoznavanje jezične i izvanjezične realnosti Romanije, osnovnih jezičnih elemenata zajedničkih romanskim jezicima te onih koji su temelj njihove diverzifikacije; shvaćanje razvoja romanskih idioma.
Sadržaj
  1. Najstarije potvrde pojedinih romanskih pisanih (standardnih/književnih) jezika port. i galj., španj. I astur., katal. Okcit. i gask., franc., frankoprov., retorom (grižunski, tirolski, furl.), tal., sard., istrrorom., dalm. (s velj.), rum. (sa 4 pov. narječja i mold.). Sekundarni oblici: židovskošpanjolski; sabiri (kontaktni jezici) i kreolski jezici (na franc., port. i španj. osnovi). Prikaz romanskih jezika na karti Europe.
  2. Imena romanskih jezika, posebno ona koja nastavljaju lat. lingua latina/latine (Latium), lingua romana/romane (Roma), lingua romanica/romanice (Romania). Imena romanskih jezika iz drugih izvora (Italia, Gallia, Hispania, Francia, Provincia, Forum Iulii, itd.); Ime Romania u starom vijeku (sudbina imena Romanía na prostoru Istočnoga Carstva), obnova imena Romania i ime Romania u romanistici.
  3. Artikulacija Romanije i klasifikacija (/klasifikacije) romanskih jezika. Jirečekova crta. Istočna i zapadna Romanija + Sardinija. Muljačićeva dinamička klasifikacija romanskih jezika.
  4. Podrijetlo i razvoj romanskih jezika, latinski i pojam vulgarnoga latinskoga (Vulgärlatein). Sporovi oko vulgarnoga latinskoga i rješenja. Latinski u krugu srodnih jezika (indoeuropska porodica, italska skupina indoeur. Jezika). Latinski i jezici stare Italije (neindoeuropski i latinskomu srodni indoeuropski indoeuropski). Dvojezičnost.
  5. Pojam adstrata, supstrata i superstrata (da bi se nešto u lingvistici označilo nazivima supstrat i superstrat, redovito se mora prestti rabiti kao samostalan idiom; adstrati su redovito supostojeći jezici u istom razdoblju, na istom ili susjednom teritoriju.
  6. Kronologija rimskih osvajanja (relevantna za romanske jezike). Peridizacija povijesti latinskoga jezika (arhaično, pretklasično, klasično, postklasično i kasnolatinsko/niskolatinsko razdoblje; srednjovjekovnolatinski i znanstveni latinski). Klasični latinski i vulgarni latinski. Vulgarniolatinski i romanski.
  7. Moguće definicije vulgarnoga latinskoga. Razdoblja u razvoju vulgarnoga latinskoga. Izvori za poznavanje vulgarnoga latinskoga. Pisani izvori (klasifikacija) i rekonstrukcija (izravni i posredni izvori).
  8. Značajke vulgarnoga latinskoga u: fonetici (akcent; vokali, suglasnici), morfologija (imenske riječi i glagoli; prilozi, prijedlozi i veznici).
  9. Imenica u vulgarnolatinskom i u romanskim jezicima (redukcija padeža). Nastanak člana kao ključna pojava.
  10. Pridjev u vulgarnom latinskom i u romanskim jezicima (komparacija).
  11. Zamjenice (posebice lične) i zamjenički pridjevi (pokazni, posvojni, neodređeni) u vulgarnolatinskom i u romanskim jezicima. Stupanj obveznosti ličnih zamjenica (u nominativu) uz lične oblike glagola.
  12. Brojevi. Prilozi. Prijedlozi.Veznici.
  13. Glagol. Kategorije u kl. lat. i kategorije u vulg. lat. Razvoj suatava od vulg. lat. do romanskih jezika.
  14. Osnovne značajke sintakse (sintakse rečenice) u vulg. lat. i razvoj u romanskim jezicima.
  15. Leksik (rječnik) romanskih jezika u odnosu na latinski leksik. Nastanak razlika. Izvori inovacija: interni razvoj i posuđivanje.

Ishodi učenja
  1. razumjeti i objasniti povijesni tijek širenja latinskog jezika
  2. razumjeti i objasniti izvore i metode spoznavanja ustrojstva vulgarnog latiniteta
  3. objasniti lingvistička obilježja vulgarnog latinskog
  4. analizirati odnos elemenata suvremenih romanskih idioma i ishodišnih latinskih ekvivalenata
  5. kritički dovesti u odnos razvoj romanskih idioma i njegov ishod s izvanjezičnom stvarnosti Romanije
  6. kritički prosuđivati suvremenu lingvističku literaturu
  7. analizirati jezična obilježja na svim lingvističkim razinama
Metode podučavanja
Izravno poučavanje (predavanje). Komentiranje primjera.
Metode ocjenjivanja
Usmeni ispit.

Obavezna literatura
  1. Skok, P., Osnovi romanske lingvistike, Zagreb, 1939., 1. svezak (str. 1-199)
  2. Skok, P., Dolazak Slovena na Mediteran , Split, 1934.
  3. Tekavčić, P. Uvod u vulgarni latinitet, Zagreb, 1970.
  4. Enciklopedijski članci: Skok, P., «Dalmatski» (Hrvatska enciklopedija, 1. izdanje, Enciklopedija Jugoslavije, ali najbolje ažurirana i nadopunjena verzija iz 2. izdanja Enciklopedije Jugoslavije) I «Vlasi» (1. izdanje Enciklopedije Jugoslavije) te članak Pavla Tekavčića «Istroromanski» i članak 5. Augusta Kovačeca «Istrorumunjski» (oba u 2. izdanju Enciklopedije Jugoslavije).
Dopunska literatura
  1. Tagliavini, C., Le origini delle lingue neolatine, Bologna, 1968. ili neki drugi priručnik romanske lingvistike.

Obavezan predmet na studijima
  1. Španjolski jezik i književnost, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij