Cilj je kolegija prikaz subjektivno-religiozne filozofije egzistencije Sørena Kierkegaarda za kojeg je egzistencija jedino pojedinačna, čime se kritički postavlja naspram religiozne svijesti. Kolegij studente upoznaje ili produbljuje znanje o temeljnim pozicijama filozofske epohe – filozofije egzistencije kroz poziciju njezina utemeljitelja koji je, kritizirajući Crkvu, katoličku i protestantsku, nalazio kako je smisao egzistencije osobna, nutarnja vjera, onkraj izvanjskosti i institucionalizirane vjere. Iz takva poniranja u dubinu sebstva čovjeka obuzimaju egzistencijalne kategorije straha, drhtanja, patnje, očaja i tjeskobe, znakovite za razdoblje fin de sieclea iz kojih, za Kierkegaarda, izlazi putem tri stadija egzistencije – estetika, etika i religija u kojoj zadobiva puninu egzistencije jer pred Bogom »stoji autentično«. Afirmacijom pojma smrti kod Kierkegaarda, filozofija egzistencije nakon dugog razdoblja filozofije "otima" teologiji primat na metafizička (ontologijska) pitanja.